Vidi kôd stranice Hidraulika/Sadržaj/Svojstva tekućina

[[Datoteka:Adhezija.png|300px|mini|desno|Slika 1. Adhezija]]

[[Datoteka:Kohezija.png|300px|mini|desno|Slika 2. Kohezija]]

[[Datoteka:Adhezija (razina vode).svg|300px|mini|desno|Slika 3. Razine vode pri adheziji]]

[[Datoteka:Kohezija (visina vode).svg|300px|mini|desno|Fizika 4. Razine vode pri koheziji]]

Kod svake tekućine postoji kohezija. To je molekularna sila koja djeluje među česticama (molekulama) iste tekućine, i ona je tolika da drži tekućinu na okupu. Pokusima je utvrđeno da svaka čestica vode prianja uz drugu silom od 0,0036 kp/cm<sup>2</sup>. Dakle je potrebna sila od 3,6 ponda da bi se raskinuo vodeni stupac presjeka 1 cm<sup>2</sup>.

Zbog kohezije u tekućini nastaje, kod međusobnog pomicanja molekula, sila koja ima smjer protivan smjeru pomicanja, a zove se ''unutrašnje trenje'' u tekućini ili ''žilavost'' ili ''viskoznost<ref>Lat.  ''viscum'' = lijepak</ref> tekućine''. Viskoznost ovisi znatno o vrsti tekućine. Unutrašnje trenje pojavljuje se samo pri strujanju tekućine, dok ga kod tekućine koja miruje nema.

Kod tekućina su kohezija i unutrašnje trenje maleni, pa stoga tekućine nemaju, osim kao kapljice, samostalan oblik, nego poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze, a slobodna je površina mirne tekućine, zbog djelovanjasile teže, horizontalna.

Na one molekule tekućine koje se nalaze u blizini stijenke posude djeluje, osim kohezije, i adhezija, tj. molekularna sila između molekula stijenke i tekućine. Prema prirodi tekućine i stijenke posude može omjer tih molekularnih sila biti različit. Ako je adhezija veća od kohezije, tekućina kvasi stijenku posude, npr. voda i alkohol kvase staklo. U tom slučaju površina se tekućine u blizini stijenke diže uz stijenku (sl.1; na slici je sa ''P<sub>k</sub>'' označena kohezija, sa ''P<sub>a</sub>'' adhezija, sa ''R'' rezultanta obiju sila). Kod nekih tekućina adhezija je toliko velika da se tekućina diže uvis po stijenki, npr.petrolej. Kod tekućina koje ne kvase stijenku (živa i staklo, voda i masno staklo), a to se dešava kad je kohezija veća od adhezije, površina se tekućine u blizini stijenke spušta niz stijenku (sl. 2).

Karakteristična je za tekućine pojava ''kapilarnosti''. Razina vode, alkohola i tekućina koje kvase staklene stijenke diže se u uskim staklenim cijevima, koje zovemo vlasastim ili kapilarnim cijevima (sl. 3). Kod žive i tekućina koje ne kvase stijenke, razina se u uskoj cijevi spušta, i ona je niža nego u širokoj posudi (si. 4). Visina dizanja, odnosno spuštanja razineobrnuto je proporcionalna promjeru cijevi, a različita je kod raznih tekućina.

Visina dizanja u cijevima iznosi za vodu <math>h=\frac{30}{d}</math>, za alkohol <math>h=\frac{11}{d}</math>, a dubina spuštanja iznosi za živu <math>h=\frac{15}{d}</math> (mjere u mm). 

Površina je tekućine u tankoj cijevi zakrivljena. Kod tekućine koja kvasi stijenku površina je uleknuta, a kod tekućine koja je ne kvasi ona je ispupčena. Takva zakrivljena površina tekućine zove se meniskus<ref>Grč. ''meniskos'' = malen mjesec.</ref>.

Pri mjerenju visine stupca tekućine u cijevi uvijek se mjeri do sredine zakrivljene površine, a cijev ne smije biti suviše uska da ne bismo zbog kapilarnosti došli do netočnih rezultata.

Tekućine su vrlo malo stlačive. Pokusima je utvrđeno da se obujam vode smanji samo za 0,5% ako se tlak povisi od 1 na 100 atmosfera. Koeficijent stlačivosti iznosi, prema tome, 5x1O<sup>-6</sup> kp/cm<sup>2</sup>. Nakon što se tlak smanjio na početnu vrijednost, vraća se tekućina na prvobitni obujam. Tekućine su elastične. Zbog toga se udarci na tekućine prenose dalje skoro nesmanjenom snagom. Prilikom mnogih razmatranja, naročito ako se ne radi o posebno visokim tlakovima, uzima se da su tekućine praktički nestlačive. Međutim, ako tekućine usporedimo s krutim tvarima, onda proizlazi da su one u većoj mjeri stlačive.

Često se zbog jednostavnijeg računanja pretpostavlja tzv. ''idealna tekućina''. To bi bila tekućina u kojoj uopće ne bi bilo unutrašnjeg trenjai koja bi bila nestlačiva. Rezultati dobiveni uz pretpostavku da je tekućina idealna odgovaraju stvarnosti u hidrostatici, dok se rezultati u hidrodinamici dobiveni teoretskim putem uz pretpostavku da je tekućina idealna, ne poklapaju s rezultatima koje daju pokusi sa stvarnim ili realnim tekućinama. Da bi se teoretski dobiveni rezultati u hidrodinamici ispravilii i da bi odgovarali stvarnosti, uvode se praktični koeficijenti dobiveni pokusima.

U hidraulici se proučava najvećim dijelom gibanje i mirovanje vode. Specifična težina vode, a to je težina jedinice obujma, mijenja se ponešto s promjenom temperature i tlaka, ali su te promjene toliko malene da se u većini tehničkih računa može uzeti da je specifična težina nepromjenljiva i da je y = 1000 kp/m<sup>3</sup>. Isto to vrijedi i za gustoću vode. Gustoća ρ općenito je vezana sa specifičnom težinom γ izrazom: 

<math>\rho=\frac{\gamma}{g}\left [ \frac{kps^2}{m^4} \right ]</math>

pri čemu je ''g'' ubrzanje sile teže (g = 9,81 m/s<sup>2</sup>). Voda ima najveću specifičnu težinu i gustoću kod temperature od 4°C. U ovoj tablici navedene su vrijednosti za γ i ρ vode kod temperature između 0° i 100°C:

{| class="wikitable"
|-
! temperatura<br>u °C !! 0° !! 10° !! 20° !! 40° !! 60° !! 80° !! 100°
|-
| <math>\gamma\left [ \frac{kp}{m^3} \right ]</math> || 1000 || 1000 || 988 || 992 || 983 || 972 || 958
|-
| <math>\rho\left [ \frac{kps^2}{m^4} \right ]</math> || 101,9 || 101,9 || 101,7 || 101,1 || 100,2 || 99,1 || 97,8
|-
|}

Za razliku od tekućina, plinovi nemaju stalan obujam, nego ispunjavaju svaki prostor koji im stoji na raspolaganju. Razlog je tome što su sile među molekulama toliko malene da ne drže molekule na okupu. Kod plinova postoji također unutrašnje trenje, ali ono nije uzrokovano molekularnim silama, jer su te sile neznatne. Ako se pojedini slojevi plina gibaju međusobno različitim brzinama, onda molekule jednog sloja zbog svog molekularnog gibanja zadiru u susjedni sloj. Time kao da nastaje neka veza između susjednih slojeva i težnja za izjednačenjem brzina obaju slojeva. Brži se sloj zaustavlja. Posljedica je toga sila slična trenju,sa smjerom koji je protivan smjeru strujanja. 

Obujam plinova znatno se mijenja s promjenom tlaka i temperature. Iskustvo je pokazalo da se gustoća pri strujanju do brzine od 50 m/s (= 180 km/h) malo mijenja (u svemu oko 1%). Ako se zanemari tako malena promjena gustoće uzduha, onda i za nj približno vrijede zakoni koji su izvedeni za tekućine u gibanju, odnosno za plinove u kojima se gibaju druga tijela. Kako su zakoni hidraulike jednostavni, oni se mnogo primjenjuju i u aerodinamici, ali, naravno, samo za manje brzine (do približno 50 m/s). 

Za uzduh pod normalnim atmosferskim tlakom (760 mm stupca žive) vrijede u pogledu specifične težine i gustoće ove vrijednosti: 

{| class="wikitable"
|-
! temperatura<br>u °C !! -20° !! -10° !! 0° !! 10° !! 20° !! 40° !! 60° !! 80° !! 100°
|-
| <math>\gamma\left [ \frac{kp}{m^3} \right ]</math> || 1,39 || 1,34 || 1,29 || 1,24 || 1,20 || 1,12 || 1,06 || 0,99 || 0,99
|-
| <math>\rho\left [ \frac{kps^2}{m^4} \right ]</math> || 0,142 || 0,137 || 0,132 || 0,127 || 0,123 || 0,114 || 0,108 || 0,101 || 0,096
|-
|}

Plinovita tijela i tekućine zovu se zajedničkim imenom ''fluidi<ref>Lat. ''fluidum'' = tekuće tijelo.</ref>''.

Pri većim brzinama plinova nastaju veće promjene u gustoći, tlakovima i temperaturama, pa se takvi problemi rješavaju u termodinamici.

== Bilješke ==